ACP metoda regeneracije hrskavice
Hrskavica kao višeslojno tkivo može biti ozlijeđena jednokratnom traumom kod iznimno jakog udarca direktno u zglob pri čemu se cijeli sloj odvoji od kosti i ostane slobodan u zglobu. Ovom tipu ozljeđivanja skloniji su mlađi ljudi i aktivni sportaši. Drugi, možda i značajniji mehanizam ozljeđivanja nastaje prilikom dugogodišnjeg trošenja i izlaganja prekomjernim nepravilnim opterećenjima. U ovom tipu ozljeđivanja zahvaćene su velike hrskavične površine što se naziva artrotskim promjenama.
U današnjoj medicinskoj praksi postoje različiti pristupi liječenju hrskavice. Osnovne tegobe koje pacijente muče su bolovi i smanjena pokretljivost zglobova. Manji traumatski defekti hrskavice u mlađe populacije najčešće se liječe operativnim putem. Opsežna zahvaćenost slojeva hrskavice može se liječiti metodama fizikalne terapije, kako bi se ublažila upalna komponenta uz postizanje punog opsega kretnji u zglobu. Dodatne mogućnosti liječenja uključuju primjenu injekcija za zglob, kojima se daju lijekovi za povećanje viskoelastičnosti zglobne tekućine. U ovu grupu lijekova ubrajamo Synvisc, SynoCrom, Hyalgan, Duroline i dr. Najnovija terapija koja se odnedavno primjenjuje i u našoj specijalnoj bolnici uključuje ACP metodu.
Skraćenica ACP dolazi iz engleskog jezika “Autologous Conditioned Plasma“ ili u prijevodu plazma iz vlastitog organizma u posebnom stanju. ACP postupkom dobiva se vlastita plazma odnosno međustanična tekućina obogaćena trombocitima. Trombociti su stanice u krvi koje imaju sposobnost proizvoditi proteine nazvane faktori rasta. Faktori rasta potiču stabilizaciju i reparaciju hrskavice, potiču cijeljenje tetiva i ligamenata, potiču cijeljenje kod rekonstrukcija tetiva i ligamenata (npr. križni ligamenti).
Povišena razina trombocita tj. biaoktivnih supstanci u volumenu plazme dovodi do aktivacije međustaničnih procesa s povećanom produkcijom proteina potrebnih za regenerativne procese, kao što su:
- Epitelizacija – proces tijekom kojeg se stanice pojačano dijele kako bi ponovno prekrile oštećenje
- Kontrakcija – spontano zatvaranje rana pune debljine
- Odlaganje matriksa vezivnog tkiva – vezivne stanice (fibroblasti) na mjestu ozljede proizvode novo vezivno tkivo
Priprema ACP
Pomoću specijalne igle izvadi se uzorak venske krvi koja se potom pomoću posebnog sustava za cenntrifugu odjeljuje. Na taj način dobiju se 3 potpuno odijeljena dijela krvi. Na dnu je sloj eritrocita, u sredini trombocita i na vrhu je plazma. Tako dobiven serum (plazma i eritrociti) aplicira se na mjesto boli. Cijeli postupak traje oko 20 minuta. Ovisno o indikaciji primjenjuje se od 3 do 5 puta, u razmacima od 7 dana.
ACP je autologna terapija što znači da nema negativnih reakcija jer se pripravak dobiva iz vlastite krvi. Ova vrsta terapija kontraindicirana je jedino u trudnoći i za vrijeme dojenja te kod osoba koji su alergični na Bupivicaine (Marcaine). Može se primjenjivati i u pacijenata koji boluju od šećerne bolesti, za razliku od dosadašnjih infiltracijama kortikosteroidnim lijekovima koji mogu podići razinu šećera u krvi.
Indikacije za primjenu ACP terapije su hondromalacija I – III stupnja na velikim i malim zglobovima ekstremiteta, te u malim zglobovima kralježnice. Primjenjuje se i kod ozljeda hrskavice koje su posljedica traume, kod poslije operativne terapije nakon transplantacije hrskavice ili mozaikplastike, kod upalne i degenerativne promjene ligamenata i tetiva. U kirurgiji kralježnice ACP se primjenjuje kod upale korijena živaca vratne i lumbalne kralježnice. Također se primjenjuje kod dugotrajnih, inficiranih rana koje ne zarastaju (npr. ulcus cruris).
ACP primjenjujemo u cijeljenju koštanog tkiva, tetivnih struktura i ligamenata, te svugdje gdje je potreba za opsežnijom revaskularizacijom, većom tvorbom kolagena te boljim mehaničkim karakteristikama, a to znači u liječenju:
- Epikondilitisa
- Rupture ahilove tetive
- Rupture rotatorne manšete
- Ruptura mišića
- Ubrzanog postoperativnog zacijeljivanja
- Kroničnih upalnih stanja tetivnog aparata
- Petnog trna i upala fascije stopala
ACP terapija daje se u razmacima od tjedan dana, 4 – 6 puta prema indikaciji liječnika, ali se može davati i jednokratno. Kod svake primjene vadi se neposredno prije aplikacije krv iz vene, koja se potom obrađuje i daje na oboljelo mjesto.
